Autor: Milivoj Anđelković
Te, 1968. godine, u dvorištu beogradskog Filozofskog fakulteta, pod lipama i među zidovima prekrivenim parolama, čitali su se bilteni akcionih odbora. Konvent je neprekidno zasedao, izlazili su vanredni brojevi Studenta sa velikim, uokvirenim naslovima. Generacija na koju niko nije računao postavljala je pitanje: kako se menja svet?
Zahtevamo da se smene ministri unutrašnjih poslova koji su dozvolili batinanje studenata.
Velika vremena ne podnose male egzistencije. Nema pogrešnije bitke od one koja se ne povede.
Prve noći, u samo svitanje, neko je doneo džak vrućeg hleba – prvi obrok posle 24 sata. A zatim su počele da pristižu ponude, prilozi, podrška drugih studenata i profesora.
Izgledalo je da je budućnost već počela. Saznanja stečena tih dana i noći postaju ravna otkrovenju a duh opšte spontanosti postaje jedini pravi odnos. Novostečena svest o vlastitoj ličnosti i pravo na nju daje im pobednički sjaj u očima. Sazrevali su za noć; revolt se pretvorio u akciju u kojoj je trebalo misliti, odlučivati i jasno definisati stavove pred drugima. Oni – tuđe kopije, koje su stalno drugi organizovali i angažovali, sada su sami definisali svet. Otkrili su nove dimenzije slobode u kojima je bilo poezije koliko i politike.





